world4you

KO NE SPOZNA MELEKE I SEJTANE KROZ CARI ZIVOTA I NJEGOVE RUZNE STRANE,SRCE MU OSTAJE DALEKO OD SPOZNAJE,A DUSA NJEGOVA NEPODATNA OSJECAJIMA... By Damir...2008

30.04.2008.

Pobunjeni Duh !

Pobunjeni duh.

Priziva sjecanja proslosti,kao gladan putnik u pustinji. Uzimam ih sebi kao suhi hljeb,kad mi vec nije podareno drugo nebo. Sjecanja koja me iz vlastitog bica izdvaja,pa plovim neogranicenim prostorom. Prostorom koji me oslobadja zimske hladnoce a u njemu se ne pojavljuje jos ljetna prasina,pa izmedju prvih kisa i vrucina vidim mladu ljepoticu,koja se okupala u vodama potoka,pa zasjela na njegovu obalu,suseci tijelo suncanim zrakama.

Mislim da si ovdje,da ponovo spustam svoje oci na tvoje vedro lice. Pohodi me misao u nocnome miru i odvodi tebi. I jedan tvoj pogleda cini me najsretnijim,i jedna tvoja rijec koju prozbore tvoje usne cini me bogatim. Ta jedna rijec zaustavi me izmedju proslosti i buducnosti,jedna istinska rijec povede me novim putem u prostore ljubavi,gdje se i zivot i smrt nalaze.

29.04.2008.

Instruktor Pecanja !

Eh, dragi moji ribolovci na prvom videu vam predstavljam najpopularnijeg instruktora pecanja,uz ovaj kratak video prikaz upoznacete kako je to jako zanimljiv sport. Upoznacete najsigurniji nacin kako da ulovite ribu. pa da pogledamo,obratite paznju na instruktorove pokrete i eleganciju..I zapamtite tehniku...Moze vam zatrebati..Na ovom drugom videu pogledajte kako se ponasao jedan ucenik koji je ovaj nacin ignorisao i pobjegao sa instruktorovog casa i odlucio da peca na svoj nacin...Krajnje neozbiljno.cccccccccccc

28.04.2008.

Zakon Ljubavi ! Gospodja Verda !

Sve se to dogadjalo prije nego sto se moj zivot okrenuo,prije nego sto Bog zapali plamen ljubavi u mom srcu i prije nego sto proklija sjeme ljubavi u njemu.Sve se to dogadjalo u vrijeme kad sam smatrala da je najveca sreca lijepa odjeca koja me krasi,skupocjeni namjestaj oko mene,divna kocija iz snova koja me vozi. Ali kad sam se prenula,kad mi je svjetlost otvorila oci,kad osjetih sveti plamen koje mi srce pali,kad osjetih glad koja mi dusu muci,kad se prenuh i vidjeh kako me krila nose i hoce da me na nebo ljubavi uznesu,,ali drhte,nemocna protiv okova zakona koji su mi tijelo okovali prije nego sam shvatila sto su ti okovi i sto su ti zakoni. Kad sam se prenula i sve to osjetila shvatila sam da sreca zene nije u znamenitosti njezina supruga niti u njegovoj casti,vec u ljubavi koja im duse spaja,koja njezna osjecanja toci u njegovo srce,koja ih cini jedinstvenim tijelom i jednom rijecju na Bozijim usnama.

Kad spoznah tu bolnu istinu,vidjeh samu sebe kao lopova u njegovoj kuci,kao lopova koji jede njegov hljeb,a zatim se gubi u tami.Shvatila sam da je svaki dan koji provodim uz njega velika laz koju licemjerje plamenim slovima ispisuje,na mome celu,pred zemljom i nebesima,jer nisam mogla uzvratiti mu ljubavlju svoga srca za njegovu plemenitos,niti darovati dusu za iskrenost i dobrotu. Uzalud sam pokusavala. Uzalud se trudila da naucim voljeti ga,nisam naucila,jer je ljubav snaga koja dolazi iz nasih srca.... Zatim sam se uzalud pred nebom molila u vrijeme nocnoga mira ne bi li se u meni javilo osjecanje koje ce me pribliziti covjeku koga mi je nebo odredilo za saputnika. Ni nebo mi nije pomoglo,jer nam ljubav pada na duse po Bozijem nadahnucu,a ne po ljudskom zahtjevu. Ostala sam tako pune dvije godine u kuci covijeka,zavideci pticama u polju na slobodi,dok su meni drugarice zavidjele na mojoj tamnici.

Oplakivala sam vlastito srce rodjeno sa spoznajom,a unakazeno zakonom,te je svakodnevno stradavalo od gladi i zedji.Jednoga od tih crnih dana,prozrela sam kroz tamu i ugledala blagu svjetlos kako zraci iz ociju jednoga mladica koji sam ide kroz zivot,samotno zivi sa svojim papirima i knjigama u svojoj siromasnoj kuci. Zatvarala sam oci da ne vidim tu svjetlost i sama sebi sam govorila: " Sudjena ti je,duso grobna tmina i nemoj ceznuti za svjetloscu". Zatim sam osluskivala i cula nebesku pjesmu koja mi milinom dusu potresa,svojom neduznoscu cijelim mojim bicem ovladava. Zatvarala sam oci da ne vidim,zatvarala sam usi da ne cujem ali sam i dalje vidjela tu svjetlost,a usi su cule tu melodiju. U prvi mah sam se uplasila,kao siromah koji je pronasao dragulj pored princevog dvorca,ali se ne usudjuje uzeti ga a nije u stanju ni ostaviti ga. Plakala sam kao zedna osoba koja je ugledala pitki izvor okruzen divljim zvijerima,pa je bespomocno na zemlju klonula.

Ovi ljudi koji poticu iz vjecnosti i vracaju se u nju prije nego sto okuse slast istinskog zivota ne mogu shvatiti glad zene koja je vezana zemnim zakonima. To je teska tragedija ispisana zenskom krvlju i suzama koju muskarac s osmijehom cita jer ne shvata, a ako je i shvati,njegov smijeh se preobrazava u grubost,te na glavu zene sruci oganj srdzbe i obasipa je kletvama.

To je tuzna prica koju mrkle noci ispredaju u srcu svake zene cije je tijelo okovano posteljom supruga koji joj je postao muzem prije nego sto je i saznala sta je brak,a njena dusa leprsa oko drugog covijeka koga voli svom dusom svojom,neduznom i prelijepom ljubavlju. To je zestoka borba otkako postoji zenska slabost i muska nadmoc,i nece prestati dokle god slabost robuje nadmoci. To je strasan rat izmedju manjkavih ljudskih zakona i svetih osjecaja srca. Donedavno sam bila u tom ratu i zamalo da umrem od nemira,da se istopim u suzama.

Medjutim trgnula sam se,odbacila bojazljivost svojih srodnica,oslobodila krila vezana slaboscu i podcinjavanjem, te sam uzletila u prostor ljubavi i slobode. Sad sam sretna uz covijeka sa kojim cinim jednu zraku iz Bozije ruke isijavanu otkada je svijeta. Nema sile na ovome svijetu koja me moze lisiti moje srece,jer ona potjece iz sjedinjenih dviju dusa koje spaja uzajamno razumijevanje i natkriljuje ih ljubav.

Reci ce ti ljudi da sam ja,vjerolomna i nezahvalna zena koja je slijedila svoje srce i napustila covijeka koji ju je podigao ka sebi i ucinio gospodaricom svog doma. Reci ce ti ljudi jalova bludnica prljavim rukama odbacila sveti vijenac koji je vjera isplela i umjesto njega uzela prljavi vijenac ispleten od paklenog trnja. Sa svog tijela je zbacila odjecu vrline, a odjenula se grijehom i sramom. Reci ce ti i vise od toga jer sjenke njihovih predaka i danas zive u njihovim tjelima. Oni su poput praznih pecina koje odjekuju glasovima i ne znajuci njihovo znacenje. Oni ne poznaju Boziji zakon u Bozijim stvorenjima,niti shvataju pravi smisao vjere. Oni ne znaju kada covijek grijesi a kada dobro cini,vec slabasnim ocima gledaju formu a ne bit djela. Oni sude o neznanju i presudjuju slijepi,za njih je jednak prestupnik i neduzan covijek,dobar i zlikovac. Tesko onome ko sudi i tesko onome kome se presudjuje.

Ja sam bila prostitutkai nevjernica u njegovom domu,jer me on ucinio svojom naloznicom u skladu sa obicajima i tradicijom prije nego sto me nebo ucinilo njegovom suprugom po zakonu duha i osjecanja. Bila sam prljava sama sebi i pred Bogom onda kada sam se hranila njegovim darovima da bi on zadovoljio svoje porive mojim tijelom. Sad sam,pak,neduzna i cista jer me zakon ljubavi oslobodio,postala sam casna i pouzdana jer sam prekinula sa prodajom svog tijela za hljeb. Da bila sam prostitutka i prestupnica u vrijeme kada su me ljudi smatrali vrlom suprugom, a sad sam cista i casna, a oni me smatraju prljavom vjerolomnicom jer oni u dusama sude prema tijelima i duh mjere materijalnim mjerilima.

Izasla sam iz njegove kuce i usla u kucu svog dragog. Takva je moja sudbina.

Nebo nece da provedem zivot pateci nocu i vapeci da dodje zora.Nebo nece da covijek bude nesretan jer se ono usadilo duboko u covjekovu teznju ka sreci.

27.04.2008.

Kreni Sreco !

Nas dvoje,umorni,pokisli od zivota,na raskrscu snova. Dok pogled izgubljeno luta,izmedju uske ceste i jos uzeg puta. Kako zaboraviti sve padove bivse,tragove koje jos nisu  isprale kise. Kako potisnuti ono sto boli,i sacuvati ono sto se jos voli. Kako nauciti zivjeti iz pocetka,kad nikad nije ni bilo svrsetka,nego vecinu zivota zivis izmedju tvoreci masu bezlicno smedju.

A opet,natrag povratka nema,tamo samo umorna proslost drijema. Podigni glavu i ponosno kreni, i sto da ti kazem,kao muskarac zeni. Zaboravi snove sa budjenjem u znoju,oboji ih u neku svijetliju boju.I kreni sreco sto dalje od mene,sto dalje od ove sumorne sjene.

27.04.2008.

Ukrasti HIT danas je sitnica !

Godina 2006..Poznata arapska zvijezda Haifa Wehbe,postize veliki uspijeh sa pjesmom.Godina 2008 poznata bosanska zvijezda Erna Dzeba preuzima tu slavu i nastavlja dalje....Jeli ovo ukradena pjesma,i da li ovakav nacin vodi do slave....

Poslusajte obadvije verzije ovdje.

 

26.04.2008.

Cirkus U nasoj carsiji !

Nisam ni znao da je cirkus dosao ponovo u nasu carsiju....Ovaj je pravo jak,,cini mi se cak da je internacionalni...Pravo sam se ZJANIO kad sam vidio ovo..a onda me spopao toliki smijeh da sam morao da izadjem napolje na balkon da zaustavim suze i dodjem do svjeze have.

Iskreno nisam upoznat sta se desava oko Eurovizije ove godine 2008...I slucajno sam zalutao na you tube do ove pjesme...Ja se nesto ne sjecam kako se glasa i kako se izabere pobjednicka pjesma..ali ovdje ocigledno da je doslo do nekog nesporazuma ili prebrojavanja listica...Pa ovo je komedija ziva....Ili su u ziriju bili neki mali zeleni sa druge planete..Sviju mi smijem se svake nedelje Izetu i njegovim vragolijama iz zivota Fazlinovica...Al ovo me cak natjeralo i na suze....Ako ove godine ne pobjedimo,nikada necemo...Jos je samo trebala ona koka da abortira na sceni i snese jaje na ovu tvrdu podlogu...Uh pardon ovo je haman Horoz...

Evo i nekoliko komentara na pjesmu kopiranih sa you tube...meni je najbolji ovaj prvi ..Ali prvo pogledajte i poslusajte pjesmu..Naravno ko nije cuo do sada..

1.   5 stars! Outstanding performance by a chicken in a music video!

2.  cCsto kokoske i horozovi sa najsarenijim perjem najinteresantniji glasacima. zivila il umrla   EvroŠizija .

3.  jebote sta je evo ;o

4.  Ovo je sve posljedica rata-mislim sta drugo?

5.  alahu me saliiiiiiiiiiiii....
sta je ovo ba????????????????????
jaoooooooooooooooooo bruke i sramote...ccc

6.  meni je pisma smišna, baš lipa...

7.  jel se ja stvarno nerazumijem u muziku il sta je ovo???
#ozbijna sam#

8.  Sve ostale zemlje mogu biti samo ljubomorne na nas!

9.  weird song, And why is there a chicken? (-_-)

10.  hehehe..Go bosnia..go.... ima dogodine da napuno Zetru ;) hehe
ako Bog da inshallah ;)

11.  ma daj kakva je ovo zajebancija ccc zalosno "ne silazi sa cardaka reko mi je PEDER laka" zao mi samo ove kokoske...

12.  oh my God! What is happening in the world????????????Everybody is getting crazy!NO NO NO NO NO NO NO NO NO .12 points to the CHICKEN!!!!!!

13. Dobra koka.... dobra juha.......

14.  fuuuuuuuuj fuuuuuuuuuuuj... ajd u pizdu materinu...... LAKA...... jebo te pas

15.  Fuj,gadno,ovaj Laka je kao Majkl Džekson

16.  ma super
barem smo bolji od hrvatske....haha
one starkelje neznamo hoce li biti i zivi do maja ;)
ma salim se,uglavnom,bolje da pjeva na bosanskom

17.  kako da downlodujem ovo ljudi..

18.  pesnata bi bila mnogu poubava da ja peese podobar pejac...ovoj ne znae da pee...iskreno

19.  ja bih ovu pjesmu za nasu himnu!!! jebaji ga ionako smo bruka od drzave!

20.  Reko mi je pjevac Laka
iz nosa ti viri kaka
ne klepeci opancima
nego trci proplancima...

Reko mi je pjevac Laka
nije zvaka za seljaka...

Za 100$ cu da ti kupim za sledeci rodjendan 5kg gramatike i pun fisek tacki i zareza...

24.04.2008.

Kad te proguta zivotni vir !

Kad te proguta zivotni vir,kad vidis dno i osjetis mir.Jer ne mozes izgubiti nista vise,od onog sto su vec odnijele kise. Sve je odjednom veliko nista, i kako onda poceti ista.Potrosis zivot i zivot tebe,jer nisi uspio pronaci sebe. U ovom suludom kolu srece,koje se stalno samo okrece. Koje bez milosti mrvi i gazi,svakog ko samo casak ne pazi. Iz kojeg ne mozes citave glave,samo,razbijen bez bljeska i slave.

Tesko je znati kada stati,dok te sreca pod ruku prati.Kad te vec sruse onda je kasno,na kraju bitke svima je jasno. Da do nje nije trebalo ni doci,jer ko ce zrtve opravdati moci. Koji je cilj vrijedan toga,da se samrtnik igra Boga.

Na samom dnu konacno spokoj vlada,jer prestaje ocaj,nestaje nada. Svejedno ti je da li svijet propada,ko je jos gore i ko sad pada. Tvoje je vrijeme ovdje i sada,izbrisu ti sve sto bio si do tada. Odbacen,slomljen,ali na miru,jer vise nisi u onome viru.....

23.04.2008.

Milijarderi vise vole brinete !

Mozda se plavuse vise zabavljaju,ali zato brinete imaju vece sanse da upecaju bogatase.

Istrazivanja poznate web-stranice "lycos" pokazala su da brinete imaju dosta vecu sansu da se udaju za bogatasa nego plavuse. Cak sta vise provjerili su boju kose supruga i djevojaka 100 najbogatijih ljudi na svijetu i saznali da su vecina njih , tacnije 62 posto brinete. Plavuse koje su se bogato udale osvojile su 22 posto bogatasa,dok su crnke na trecem mjestu sa 16 posto.

Fakat,ja neznam te brinete,ne bjezim od toga da nisu dobre ali nekako mi je strano da crnke nisu vise popularnije kod bogatasa...Zamislite dobru,vitku crnku,sa dugom ravnom kosom, dobrim proporcijama tj,velicinama,grudi,struka,kukova,cipela,ihihihhi, sa svijetlim ocima,recimo zelenim ili plavim...ma daj ti bogatasiiiiiii.....meni od ove zamisli na ovu crnku voda kaplje na usta....jah..i zivjeli su dugo i sretno sve do kraja zivota...i dalje je ostalo da meni kaplje voda na usta a njima kaplje u novcanik..cccccccccccccccc.

 

23.04.2008.

Pomalo cudno,pomalo smijesno !

Pomalo cudno,pomalo smijesno. U suludom vrtlogu strasti,pokusacu opet pronaci nas. Pomalo bolno,pomalo njezno. U tmini kutka skrivene casti,hrabroscu djece cekacu spas. A noci i pice raznose volju,samoca opet pobjedu slavi,da li se uopste jos sjecas nas.

Zasto od tebe da nadjem bolju? Besmislen inat,prkoseci javi,svaki pocetak je pravi cas. Pomalo cudno,pomalo smijesno,koliko tuge donese kraj,kad ti stvarnost na dlanu pruzi. Pomalo bolno,pomalo njezno,kako li samo izblijedi sjaj,kad za korak od sna si brzi.

Gledam kisne kapi,kako niz staklo liju,sam,i razmisljam. Kako ponekad krivo sve krene iz najbolje namjere sve se okrene i zivot odjednom stane. I tada mozes pokusati sve,mozes biti vjernik veci od Boga,voljenu zenu dici do neba. Pruziti pomoc svakome kome treba,ali uzalud. Uvijek je pogresno vrijeme i mjesto,uvijek nedostaje ono nesto,pa da ti krene.

Zivjeci zivot tako,svega se odreknes lako. Rasprodas i razum i dusu i snove,za bljesak srece i nade nove. Zivjeci zivot tako,grijesim kao sto grijesi svako,samo moje greske ponoviti ne mogu,samo su moje presudne Bogu.

23.04.2008.

Kad je bio juli ! Gavranovi i svrake !

02 GAVRANOVI I SVRAKE

Dragi babo,danas je subota i ja sam se istom probudijo. Ma neznam vala ni sto to napisah,nemere se probuditi ko je budan. Svu noc sam se samo preturo sa strane na stranu,pa na ledja,pa potrbuske,zasvrabi me sad ovdi sad ondi a san na oci nece. Nekoliko puta sam zatrnjo ali zaspo nijesam ni boziji tren,a volijo bi da sam pobjego od sebe i svojije misli makar koji minut. Dok ono televizija ne prikaza mater i Emiru sve sam se nado da su zive i da cu ih kad tad nac pa jopet biti skupa s njima. Sve sam zamisljao kako je Emira dosad porasla da je necu moci poznat a i ona mene pa ce nam trebati vremena da se sviknemo da smo brat i sestra. Mater sam vazda istu vidijo pa nako u mojoj glavi nekako zamisljao ko da su sad vise nalik na sestre neg na mater i kcer. Emira narasla a mati nije ostarila. I vazda sam je zamisljao da se naucila smijati al da je i sad utisana i blaga. Dok sam tako mislijo,a trajalo je deset godina,mogo sam spavat katkad slabo podjahkad i tvrdo. Malo kad sam sta sanjo a vas troje najredje. Samo sam nas jednom usnijo sve cetvero.

Ko vozamo se mi na nakim balvanima niz rijeku a rijeka plaho golema, ne tece nego se ko valja,ko mahnita i strasno huci pa usi zaglusuje. Mi se stisli jedno uz drugo,ja uza te,a Emira uz mater. Ti i mati nam nesto govorite,derete se iza glasa al se od puste huke nista ne cuje,kad ono puhnu neki vjetar jaci neg se i u snu moze usnut. Ja se jos vise za te stisnijo,zazmirijo od pusta straha. Kad najednom cu ko da mati vrisnu pa otvorim oci. I vidim vjetar je otkino Emiru od matere pa je nosa po zraku a mati podigla glavu i rasirila ruke a pletenice nejma. Kose joj se rasplele. Kad sam se probudio bio sam sav mokar al se od drhata nijesam mogo ni preobuc,neg sam nako u mraku hodo i lomijo ruke,a noge mi teske ko olovo,a ne mogu me drzat. Al od kad sam vidijo sta od njih ostade san mi ne dolazi. Prosla su tri dana i tri noci a da nijesam ni trena treno.

Danas nijesam ni radijo. Nijesam smijo otic na poso,gazda bi mislio da sam svu noc propijo,neg sam porucijo po jednom jaranu,da sam slab i da imam vatru. Sad je svanulo a u maju se rano razdani,pa reko ako mi je oblaksalo onda kad sam ti piso morebit da ce i sad,pa cu nastaviti tamo gdje sam stao.

Reko sam ti da sam za njima gledo sve dok nisu zamakli iza Omerove kuce. Oceralo ih je oko petnestero. Sve sto se zateklo u selu a moglo hodat. Djeca koja su bila malehna matere nosile u naramku. Nakratko se sve utisalo a onda zapucalo. Pucalo je toliko da je sve odjekivalo,a ja zacepijo usi i sve ko da sam nesto ceko a neznam sta.. Pa se onda vojska pocela vracati,nako raspojasani s puskama i podignutim rukama i pjevali.Kako su  dolazili do koje kuce palili bi je.Prema nebu se poceo dizati gust dim.Kad su se primakli nasoj kuci,ja sam okamenjen cucno uz pendzer,da oprostis pomokrijo sam se u gace. Kad nedje u daljini zapuca i oni spustise puske i polegose. Nekako sam se napola puzuci privukao pendzeru s druge strane kuce i vidijo da oni napuscaju selo sve trceci,jednom rukom su neki drzali sajkace. Onda sam odjednom osjetio da sam gladan,sve mi se u stomaku stuzivalo a u glavi samutilo,pa sam nasao na tevsiji kolut zeljanice,ostalo nam od vecere.

Da ti dalje ne duljim,znao sam,a ni sam neznam kako sam znao da moram bjezatia nijesam znao kud,samo sam znao da te nekako moram nac da ti reknem za mater i Emiru. Da su ih ocerali pa da ih zajedno idemo traziti. Znao sam da si otiso u Srebrenicu,al puta do tamo nijesam znao.

Ha se zaratilo ti si kreno i reko da moras. Upamtijo sam da si prvi put kreno u radnickom odjelu brez ikaka oruzja. Mati ti se objesila oko vrata i plakala,a ja viko ne placi bona mati babo ide braniti nasu domovinu,a Emira je tad spavala,pa je potlje danima pitala dje je babo,sto ga vise nejma. Potlje si nam vazda dolazijo u onom finom zelenom odijelu s kafenim sarama i puskom. Uzo sam tvoj rusak i metno po hljeba. Mati ga bila ispekla malo prije neg ce oni nanic,poskropila vodom i pokrila mahramom. Turijo sam i teglu kajmaka i pekmeza pola tegle i glavicu luka. U flasu sam nalijo vode zato sto nije bilo mlijeka,mati jos nije bila pomuzla Rumenku. Jos sam metno dzemper ako zastudi. Onda sam malo razgledo po kuci,kod pepeljare na hastalu sam vidijo materin prsten,vazda bi ga skidala kad bi kuhala hljeb pa i njeg uzo reko da je obradujem. Trazijo sam Emirinu bebu,naj bi vise nju volila,al je nidje ne nadjoh,pa sam joj zato ponijo onog zutog medjeda. Mislijo sam sta bi tebi ponijo al se nijesam mogo sjetit. Onda mi je naumpalo da je jednom navraco amidza Hasan i ostavijo ti kutiju cigara,Ismir su se zvale,ja govorijo da te ne pusis,neg Ibar,a on se smijo i reko materi samo ti njemu podaj.Naso sam tu kutiju,bila je naceta i kad je on donijo. Jos sam ti ponijo moju djacku knjizicu,nijesi dolazijo odkad sam je dobijo,pa reko da vidis da su mi gotovo sve petice i cvrke. Morebit da ti nijesi ni znao da smo mi i tad isli u skolu sve zafaljujuci nasoj uciteljici koja nas je okuplhala pesestero,kaze steta da vam propadne godina,kad ionako pripadamo u zasticenu zonu,ko biva niko nas nece napasti.

Otvorio sam onu laticu na stolicu za televiziju,mati je tamo drzala pare,pokupijo sam ono sto je bilo,bilo je malo,i metno u dzep na  hlacama. Uniso sam u sobu da uzmem malu cakijicu. Od kad si otisao ja je metno pod jastuk,pa ako ko zalupa u noci  da branim kucu,mater i Emiru. Najednom sam cuo neku dreku,sve je nesto krestalo i graktalo da su me svog trnci prosli,pa sam pogledo onu spomenicu sto je visila o ekseru,dobijo je tvoj babo to jes moj dedo sto je bijo u partizanima. Ti si se vazda tijem dicijo i haman svaki dan prico kako se dedo borio protiv svaba,ustasa i cetnika anijesi nikad prico da mu je brat to jest tvoj amidza bijo u ustasama,neg sam to cuo od tetke. I kako ga je strijeljalo iza onog rata ko izdajnika. Kad sam te ja jednom  pito,ti si se razljutio i kazo meni,da svudje ima crnije ovaca to jest izroda i nakota u svakoj fameliji a kamo li u svakom narodu. I kad se ono zaratilo ja se jednom usred noci probudijo i cuo kako se ti sa Omerom koljes. Omer ti je govorio da si ti mahnit jer vjerujes Stevi,a da su svi srbi nako djuture pogan,od zla oca i jos gore majke i da su govna,a ti se drekno i reko da je tvoj babo zivijo za brastvo i jedinstvo i da ti je Stevo bas ko brat rodjeni. I da nikad dok si ziv neces razlikovati insana po vjeri,jer je bog jedan pa je on jednakim stvorijo sve ljude,pa bi svi ljudi trebali biti ko braca.

Sve sam ja to upamtijo,jer sam znao da si dobar coek i da ti je svaka na mjestu i za nauk. Jos si reko Omeru da je ta nasa nova vojska bas ko partizani,samo se drugacije zovu,ali su isti po svemui da ti ces bit bas ko babo,ti a ne ko onaj izrod amidza ti koji je dusu prodo svabi,kome li.

Pogno sam glavu i iziso u hodnik,obuo tene i uprtijo rusak. Pod pazuh sam metno fudbal sto si mi ti kupijo,kad sam u drugom prosao sa peticom da se loptam. Docekao me gust dim i miris izgoretine,a plamen iz kuca se podizo visoko,visoko sve oblake dodirivo,a po nebu je ono i dalje graktalo i krestalo. Podigo sam glavu i vidijo golema jata gavranova i svraka u dimu,butum svo nebo zaklonili. Vas sam se streso,proslo mi kroz citavo tijelo neka studen i drhat. Ja sam vazda volijo tice a onda nijesam,cisto sam ih mrzijo i dao bih dunjaluk  da sam ih mogo ikako ocerat, jel barem usutit. NIsam mogo slusati a dim me stipo za oci,pa su suze tekle,sve se sustizale,a nisam znao jel to od dima jal placem. Onda sam ko kroz maglu vidijo da na hastalo pored jorgovana koji je prestao cvat,jer je bijo juli,stoji Emirina flasica i duda. Ja onda nijesam znao da ih je pobilo pa sam mislijo kako ce Emira zaspat kad nije nikad scela zaspati brez dude. Pred oci mi doslo kad je jedno vece legla,a nidje dude,pa i ti i ja i mati digli kucu trazeci je,jer je ona stalno plakala i iskala je. Ti si odmakao seciju od zida i onda se drekno na mater da je peksinava,zato sto je iza secije bilo prasine i paucine i nakog trunja a njoj je bio hatar i suze je puscala,ja ti govorijo mela je i prala ona babo. Allahami svaki dan,a ti jednako dreco da kuca treba biti vazda cistai uredna da se sa poda moze lizat. Jos si reko malo tise da znas,da joj nije lahko na sve stic,jer su tri direka kuce na zeni,a kad joj je coek u ratu,pa samo podjahkad navrati,bezbeli sve cetir,al se jopet mora znat koje glava kuce i cija se slusa,da je starije musko u besici od zene od osamnest. Tog sam se sjetio kad si otiso i zato sam uzo onu cakiju i turijo je pod jastuk da nas branim jer sam u kuci bijo najstariji.

Nijesam znao sta cu sa dudom,jel da je ponesem pa da joj dadnem,jal da je ostavim u kuci ako se one morebit prije vrate. Pa je turi u rusak pa izvadi i tkao nekoliko puta,pa sam je najzad metno u rusak. Osim dude na hastalu je bila i Emirina carapica i kutija sa stipalicama. To sam unijo u kucu. Vise nista u kui nijesam gledo,nisam se mogo ni obazrijet,samo sam oborijo glavu,iziso i zakljuco. Na striku se susile haljinke,mati ih s jutra objesila i sve se bijeljelo bas ko behar,a tada je bilo sve zacadilo i pocrnilo. Iz Musanove stale sam cuo rikanje. Vatra je sa kuce presla i na stalu,pa sam tamo odletijo i odvezo kravu,al sam onda cuo riku i iz drugijeh stala,pa sam pusco sve dok sam mogo izdurat. Pusco sam i pascad ispred zazdivenih kuca,koja su zatezala lance i ispotiha kevtala,sve nekako zblanuta,nisu lajala kao sto pascad laju,neg bas ko da placu,ko ljudi. Po pustim avlijama u cumezima kokodakale kokosi ko isprepadane. Onda sam i cumeze pootvoro. Ja da si vidijo kad je onaj puscani hajvan i ona zivina polecali prema sumi,ja mislim da ih je bilo strah vatre i dima. Onda sam se sjetio onog Nazifa sto je godinama lezo uzet pa njega isgurno nije moglo ocerat pa poleti njegovoj kuci. Plamen je smao malo uzeo,jer je sve od onih betonskih blokova.Ja u kucu a stari Nazif lezi i gleda u duvar,vas bijel ko mejt,samo mu usta modra a brada mu se sve trza. Reko bolan Nazife kako ti osta, a on ce meni nekako jedva otvarajuci vilice,bjezi sinko moj koliko te noge nose sto dalje odavde. Reko,a sta ces ti,izgorices u ovoj kuci. Kaze bice sta bog dragi da,oceralo mi snahu i unucad a mene nije moglo. Reko,hocel se ko vratiti po tebe,kaze jasta ce neg ne brigaj nego bjezi.

Sad mi je babo zao sto se nijesam skolovo. Zavrsijo bi ja skolu za pisca,pa bi mogo opisati sve dobro,kako je onda bilo. Da ljudi koji ne znaju za rat vide kolko je to zlo,kolki jad i cemer. Od svije pisaca naj sam vise volijo Branka Copica,on je bas sve ono kako treba znao sastaviti. Helem vratijo se ja u nasu avliju a sva ona pascad pristala samnom bas ko da su moja,sva objesila usi i glave. Ja ih cero.al dzaba jel im okrenem ledja oni namah zamnom. Pusco sam i nasu kravu Rumenku i kokosi i zecove,da odnekle ne doleti iskra pa i njih ne zazdije,a onaj mali bijeli zec mi doso do nogu i samo me njusi i frkti kroz njuskicu a meni nesto tesko doslo,znas koliko sam ga volijo i svudje sa sobom noso. Pa reko i njeg cu uzet. Na desno rame uprtim rusak,pod pazuh fudbal,a u lijevu ruku zagrlim malog bijelog zeca. Stajao ja tako stajao okruzen pascadijom i nijesam znao ni kud cu ni sta cu.Dje god pogledam sebi puta ne vidim. Pa dignem glavu i jopet gledam one svrake i gavranove,pa pomislim e moj gavrane od tebe je crnji ovaj ovaj dever i dunjaluk. I pozelio sam i ja medju njima,jal ko gavran,laj ko svraka,pa da i ja grakcem i krestim,bar ne bi bijo sam na butum dunjaluku i ne bi sutio ,a dusio se.

NASTAVICE SE .....MALI BIJELI ZEC !

22.04.2008.

Kad je bio juli ! Nura Bazdulj-Hubijar

>>Prica koja slijedi,prica koja se radja u sumnji i nedoumici,ima jednu nesrecu (neki to zovu srecom)<< sto je vezana za Bosnu.

Bosna,zemlja mrznje,kakvom je nazva jedan usamljeni vizionar,kriticki zagledan u istoriju.Bosnu prkosnu od sna,kakvom je razotkriva pjesnik,zakasnjeli heretik,prorocki slutitelj u sjeni kamenih spavaca obsjednut poslednjim pitanjima.

Zemlju posnu i bosu,hladnu i gladnu.

Zemlju cije su rijeke zlatonosne,skromnih bastinika,skrovitih cednih zivota.

Zemlju ubojica i nasilnika,razbojnika i kabadahija.

Zemlju nemirnu i nesretnu,stamenu i strpljivu,pobunjenu i pomirenu,zapjenjenu i zakrvavljenu,pijanu i prokletu.

Zemlju snova i nesanice.

(Pisano orginalnim jezikom ispisana je  dirljiva prica )

01 BIJELI JORGOVAN

Bezbeli ti je zacudo sto ti pisem kad sam sutijo deset godina. Valahi moram.

Bio sam sinoc u dzamiji. Taj Dan nam je umro jedan coek,pa mu je hodja potlje namaza proucio jasin i odrzao vaz i znas sta nam je reko nako svom dzematu. Kaze da mi samo mislimo da su nasi dragi mrtvi,a da su oni ustvari zivi samo da mi to neznamo. Pa sam se zaibretijo i priupito kako to more bit tako. Zar neko ko je mrtav nije bas ono oprave mrtav a on kaze da je to tako kako on kaziva i da on to nije izmislijo nego da tako pise u nasoj svetoj knjizi. Pa ja namah poletio kuci kad ono uz ogradu dzamije procvao bijeli jorgovan ama preslikan onaj ispred nase kuce sto ga je mati voljela i samo podjahkad bi znala odlomiti dvijetri grancice i metnuti ih u vaznu na hastal. A on zamirise,ko da sva kuca zamirise,ko da i mati mirise bas ko on.

Ja vazda kad mislim na nju il kad je usnijem cutim miris onog bijelog jorgovana. Znam da je svom komsiluku bilo krivo sto je u njiha jorgovan plavi pa su protezali vratove preko taraba i gledali,da je gledanje moglo ubijati "beli" bi davno uvehno. Vazda pitali jel pusco mladicu pa se otimali kom ce je dat da sebi presadi a Mesa ga jednom poponoci bijo iskopo al ga mati namah poznala posto ga niko u selu nije imo. I upamtio sam kad je mati otisla u njegovu avliju s lopatom pa ga jopet nama prenijela al je malo borto dok se nije skroz primio.

Tebi je mozda zacudo sto sam ja to sve upamtijo al vjeruj bogu da sam je nedje  u sebi sacuvao mloge slike i da ih nikad nemerem zaboraviti. A sceo bi ja i volijo da mogu neg ista.

Upamtio sam da nam je kuca bila malehna i bijela pri kraju sela s crvenim krovovm i olucima od pleha i da su na njoj pendzeri bili golemi i da su sva vrata skripala dok ih ti ne bih podmao. Jedan bi kanat pendzera od one sobe dje smo spavali vazda udarao od orah pred kucom dje je bijo  mali hastal za kojim bi ti i mati kahvenisali. Jos sam upamtijo da smo imali visecu kuhinju ali si ti sovo sto te mati namolila da je kupis. Govorio si da je stari kredenac od dobre japije, a ona viseca od nakijeh ploca pa kad se nakvasi i napije vode more se lahko naheriti.

I sad ko da vidim frizider, obodin se zvao a stajo u budzaku odmah do visece i da je u njemu svasta bilo,masla,kajmaka,pekmeza,marmulade,pilece salame,pastete. Mislim dok nije zaratilo. Uz drugi zid je bila ona fina duga secija sto nam je po mjeri napravio Sulejman tapetar,bila je turundzi boje s dugmetima a mati je pokrilava nakim presvlakama da je ne uflekamo. A uz treci zid je bijo mali stolic i na njemu televizija a na televiziji godola iz Italije sto si je kupijo nedje u Tuzli na pijaci od svercera.

Ko da te sad vidim kako nosis onu golemu kutiju iz autobusa a vas komsiluk gleda. Bezbeli im nije bilo pravo al smo mi bili svi sretni ti ponajvise zato sto si bijo taki cojk,naj si volijo nas obradovati. I znao si da ce nas to plaho obradovati a kad ti ga je Stevo postavijo pa ga upalijo na njemu staklo skroz crno samo se cakli jedna tacka u sredini a ti stao otpuhivat. Mati i ja smo samo gledali u onu tacku. Emira nije gledala zato sto je bila jos u besici i kad bi smo rekli da se tacka pomaknula ko da bi te zarko sunce ogrijalo. Al sve dzaba nije proradijo dok ga nijesi uprtijo i odnio majstoru. Na tom hastalu je bila jos jedna pregrada ispod televizije a na njojzi radijo s kasetofonom pa ti turi kasetu,pa lopatu u sake i u bascu pod kucu. Kopas li kopas,znoj lije a ti pjevas s Halidom jal Safetom jal s Zaimom naj si vise njih volijo. Nekoliko sam puta vidijo kad bi Safet pjevo jablani se povijaju kao da mi tajne znaju,ti zasto,naslonijo se na lopatu i slusao bas ko da bi prestao disati. Imo si harmoniku i znao si fino svirat a bogme i zapjevat.

Na podu je bio crveni cilim s sarama i bijelim resama a na zidu koperdeka. Na njoj su bila nacrtana dva jelena kao iz nekakve lokve piju vodu a iza njih suma. Na sred sobe je bijo hastal a na njemu vazna i bokal i pepeljara. U sobi dje smo spavali i ti i ja smo imali svaki svoje kreve s dobrim dusekom a u trecem je spavala mati s Emirom kad vise nije bila u besici scela spavati. Nad tvojim krevetom je visila slika druga Tita ispod nje spomenica od rahmetli dede objesena o ekser,a nad materinim vasa slika kad ste se uzeli koju je slikar uveco i okvirijo. Nijesi je bio zagrlio,samo su vas se glave dodirivale.

Imali smo i spajz i u njemu je mati drzala brasno,so,pilav,pirinac i jos svasta,a vazda je imala adet medj kese i flase sakriti bombone,lizalo jal cokoladicu da nam dadne.Ja sam joj dvaput uzeo brez pitanja i ni mi je nista samo je rekla da to ne valja. U avliji pred kucom si bijo napravijo hastal visi od onog ispod kuce i klupe a odmah blizu su bile tarabe i uz njih nas bijeli jorgovan. Ka procvate mi sjedimo i pijemo sok,ti pijes pivu. Mene metnes kraj sebe pa me lupnes po ramenu i kazes dje je moj junacina, a bijo sam krzljav i hrdjav pa si me tako probo osokolit,a Emira se uzvere materi u krilo.

Kad pune vjetar zaljuljaju se one grane a miris se digne svudje oko nas i iznad nas. Ja miline boze dragi ko bi to mogo zaboraviti. Kad je bilo lijepo vrijeme u aksam su ti znali doci jarani pa bi s njima udarijo po pivama. Mati inese nesto da zamezite,a Omer bi te vazda namolijo da uzmes harmoniku pa bi ti kad bi popijo viknuo namadonesite mi harmoniku,pa bi je otkopco i razvuko,pa zapjevo. Naj si vise volijo pjevati malenim sokakom i biljana platno beljese. A kad bi se drustvo razislo ti bi onako rasplozit uniso u kucu pa uzmi mene na jedno a Emiru na drugo koljeno pa nas ljuljaj amateri bi reci-- evo naseg najviseg blaga.

Imali smo i macka cicka i zecove i kokosi i kravu Rumenku. Naj sam volijo pit jomuzu kad je mati tek pomuze. A onakih jaja vise njidje nikad nijesam nasao,hem su ukusna,hem mirisu,hem se zute.

Svasta sam ja babo jos upamtijo,al cu ti drugi put o tom pisat. Morebit da ti ni veceras ne bi piso da hodza ono ne rece da mrtvi nisu mrtvi pa reko da ti reknem da sam dobro i zdravo jer ce te to obveselit,a za tebe ti je bezbeli sad svejedno. Da ti pravo i posteno reknem nije bas to pravi razlog. Vazda si me ucijo da treba istinu govorit,pa sto bi onda lago da ti pisem da ti reknem da sam dobro. Pravi razlog je sto moram. Ako ne progovorim oticu helac,nista od mene ostat nece,a ni vako nejma mlogo.

Znam da ti nece biti lahko,ja mislim da ti nista neznas ni za koga od nas troje,kad si zadnji put otiso u Srebrenicu a bilo je to nedje u maju devedeset i pete,to sam upamtijo,jer je tad cvao nas jorgovan,a on vazda u maju procvate,ostavio si nas zive i zdrave. Vec si bijo poodmakao a mi ti mahali kad se ti najednom okrenu i vrati,mi mislimo da nisi nesta zaboravio,a ti rece da vas babo jos jednom poljubi....Neznam jesil od kog mogo cuti,neg da ne otezem. Ja sinoc na televizoru vidijo mater i Emiru. E moj babo men se cini bi najvolijo da nijesam. Otkrili i uslikali onu masovnu grobnicu u nasem selu. Sve sto ih je pobilo bili u vrecama a na svakoj vreci broj. Svakom mejta primaknuli jednog pojednog haman do stakla televizije i ja odma pozno koje su mati i Emira. Cvrsto se zagrlile,ruke im se isprepletale,glava uz glavu,sve su se vidjeli kosti i zubi nako iskrivljeni,ko da se smiju. To me zacudilo sto se mati gotovo nikad nije smijala samo je bila blaga i utisana. Za Emiru kad si zadnji put iso u Sarajevo.NIjesam je nikad u svom zivotu vidijo sretniju. Ko da sad gledam kako skakuce pa grli tebe oko koljena pa lutku.ma sva je cicala od smijeha,a mati je pricala da svu noc od puste radosti nije mogla zaspat,ko da je bilo strah da jok je neko ne ukrade. Pa je nekako pred sabah san savlado a izjutra je drzala jutru zagrljenu i stisnutu uzase , bas ko mati nju u onoj vreci u koju su ih strpali kad ih je ubilo. I mores misliti,lutka ostala gotovo citava,ista kao sto je bila samo joj haljine istruhle,a mati i Emira,nista isto. Niko ih ziv ne bi mogao poznat,samo kosturi i istruhle haljinke,samo s ruku svo meso nije spalo.

Bila tamo i nekakva zena,svezala nesto preko usta i nosa i na ruke navukla rukavice. U ruku uzela nesto ko mistrija,pa sve polako odmice one glave jednu od druge,da oni sto gledaju televiziju bolje vide,a ja sam zadrsco bas ko prut i izletio iz kuce pa nijesam imao dje neg u dzamiju. Dok je namaz trajo mislio sam na onaj dan kad je vojska dosla u selo pa zaredali od kuce do kuce. Ti dobro znades da smo sve dok ti zadnji put nisi dolazijo,to jest do maja devedeset i pete dobro prosli. Nije bilo vode ni struje,imali smo manje hrane al se mati nekako snalazila i bila je vazda ustravljena i ponekad je plakala a ja nisam zao porad ceg. Kad bi je pitao vazda je govorila samo da ti se babo ziv i zdrav iz rata vrati a ja valahi nijesam cestito ni znao sta je rat. Sve do onog dana dok vojska nije,kako ti rekoh,dosla u nase selo. Onda je bijo juli te iste devedeset i pete.

Mati se prepala,prebjedjela bas ko krpa a meni rekla da se zavucem pod kreve,Emiru turila u ormar i zasuskala jastucima,al kad je vojnik unisao i drekno,dreknula i Emira pa je mati uzela u naramak. Onaj vojnik se dero i sovo joj vas rod i od roda rod,a ja nijesam upamtijo ni rijec tolko sam se bijo prepo. Samo sam upamtijo kad je reko polazi--i kako su se vrata treskom zalupila.Kad se sve utisalo izvukao sam se ispod kreveta stao uza zid kod pendzera i virijo iza store,gonili su zene sa djecom,stare ljude i onu bracu Mehu I Musana. Imali su men se cini Meho oko petnes a Musan oko dvanes godina ko i ja,skupa u skolu isli. Sve ih s puskama iza vrata ceralo,gledo sam za njima,drsco i plako al sitiha da me ko ne cuje. Mati je bila u onom kahvaji katu na bijele cvjetice i bijelom poluveru,mahrama joj spala s glave,niz ledja joj visila pletenica. Na noge ja nazula nanule a Emira je bila u crvenoj haljinici,bosa. Ugnijezdila glavicu u materin pazuh,jednu ruku joj stavila oko vrata a drugom je bezbeli drzala lutku,ali ja to nijeam vidijo onda nego na televizoru. Puhao je slab vjetar to sam se poslje sjetio posto mi je ostalo u ocima kao se Emirine kose talasaju,bas ko nase zito u polju. A bas je tije dana zrilo i talasalo se a u njemu bilo dosta makova sve u bokorima i ponedje onijeh plavih razlicaka. Mati se brinula ko ce ga pokositi i ovrsit,svo je muskinje u snazi bilo otislo ono sto je ostalo bilo jal nejac jal djuturum.

Prvo sam sceo izletit i krenut za njima ali me bilo strah onije bradonja i pusaka neznam koga gore.I Meho i Musan u vreci su bili zagrljeni. NIjesam ih vidio nit sam ih mogo poznat neg spiker rece tako i tako. Jos spiker rece da su ih turili u vrece od one armije sto smo za nju ucili u skoli da nas cuva i brani,pa kad bi bijo dan armije to je bio praznik i mi nijesmo isli u skolu. Ja mislim da je to bolo zimi,zato sto sam se radovo da se mogu ligurat. Pamtim da si ti ko zenicu oka cuvo jednu knjigu,zvala se Bijeli ocnjak a na prvoj je stranici pisalo da si je ti dobijo za nagradi kad si iso u osmi razred,za najbolji sastav o nasoj armiji.

Pa se slika jopet vratila na mater i Emiru,tad je vraca bila malo dalje,al sam na njoj pozno broj 10,pa mi dodje slika onog rascvalog bijelog jorgovana i matere kako mu lomi grancice a sve joj nekako zao ko da sakati zivog stvora. Ma znam i ja da je jorgovan ziv al mati ga je voljela bas ko insana. I u nosu i u dusi se razlijo onaj miris koji tako dobro pamtim,toliko je mirisalo da me gotovo osamutilo. Sve mi se nesto pricinjavalo da cu ako pruzim ruku moci dofatiti i mater i jorgovan a s njima i Emiru zato sto je vazda bila dje i mati.

Beli sam se dobro prepo da cu skroz senut,pa samo nazuo tene,pa izletijo iz kuce. Letijo sam a nisam znao sta cu ni kud cu kad ono vidim idu ljudi u dzamiju pa i ja za njima.

Dragi babo ja ti poslije nikad nisam otisao u nase selo. Oticu to ti tvrdo obecajem cim budem imao kakve kucice. Necu tamo ostati,nebi mogo,samo bi volijo vidit i nac vec zametene tragove o na jesen iskopat nas jorgovan i prenijet ga u svoju avliju.

Vise ti nemerem pisat,nesto me davi,al obecajem da hocu drugi put. Sve cu tiispricat  i kako sam zivu glavu kutariso i sta sam sve predevero i sto se nisam skolovo i kako sam tebe naso. Da ti jos reknem koliko mi falis i tako to necu kad ti to dobro znas......

NASTAVICE SE>>>> Gavranovi i Svrake..

20.04.2008.

Pismo Husein-Efendije uzicanina upuceno Hafizu Ibrahimu u Bijeljini,godine 1887 !

"Vrli moj i svake hvale ahbabu"

Evo se u neko doba i moja dusa malo smiri,te uzeh kalem,divit i hartiju da ti habere posaljem iz ovog novoga zivota moga,iz ovoga dunjaluka kojeg do juce ne mogodoh ni zamisliti a sad ga svojim prihvatam.Godine prodjose otkada iz naseg rodnog kraja odosmo,evo sad ce punih dvadeset i pet, i skoro dvadeset i tri kako Bosnu nasu napustismo,ali opet,ali opet kad treba da se javim tebi ili kome drugom tamo,mene neka tuga spopadne,taka slabost,ko morija kakva,ko tehre najvece da kalem jedva u ruku prihvatim.Rane mi se otvore na srcu,ko da to juce bijese,il ko da nikad bilo nije,ko da ruzan san sanjam,pa jedva cekam da se probudim,ali probuditi se nikako ne umijem.Pa mi namah na oci Uzice nase izadje,sjajno i veliko,kako je i bilo da mu je i Stambol mogao zavidjeti.Ko god u njega dodje,jedva iz njega ode,toliko mu se tesko od ljepote rastati.Diljem svijeta bijese Uzice poznato koliko god nekad slavna Kordoba. Da se neumrli Abdel Rahman da mu osvijetli pute,podigao iz groba,nikad drugi grad na zemaljskom saru ne bi nasao da u njemu zivi,vec Uzice.

Da nas je grom udario,da nas je sejtan vrelom sakom prignjecio,da se planina otvorila,ne bi nas nista toliko ojadilo ko vijest da ici moramo.Da ici moramo,da se halaliti moramo od onoga sto bijese nase,citavu jednu vijecnost,dugu i neprekinutu.I oci cim zatvorim onaj mi silni plamen u glavi zaigra,kad nam uzice nase zapalise.I to isti oni sto ih bracom svojom prihvatismo,s kojima hljeb i radost dijelismo,s kojima se pobratismo.Tri je dana Uzice gorilo dzehenemskim plamenom,tri su dana duse nase umirale od tog plamena,tri dana se oni koje voljesmo nasladjivahu nasim patnjama.I kad sve gotovo bijese,tavani se puni pred nama otvorise,noc duboka sto nam,evo,traje vec dvadeset i pet dugih ljeta.Skupismo se tad ko pred Silah cuprijom,da pogled najzadnji na popaljeno uzice bacimo.A djevojke se nase od silna prkosa i od ljuta ocaja u kolo uhvatise pa zapjevase.

I odosmo.Oni sto nas,koliko juce,bracom svojom nazivahu,ispratise nas halakanjem i pogrdama necuvenim.A za nekoliko mjeseci dodjose do nas crni glasi.Ti isti srusise i sravnise,sve sto jos ostade,svaku gredu,svaki ubogi zid.Nestadose,kao rukom dzehenemskom izbrisane,i dzamije i mektebi i hamami i hanovi,sve kuce nase zauzese i razvalise,sva turbeta u zemlju ucerase,sva mezarja zaorase,ne ostade ni traga najmanjega,ni kamena na kamenu,ni glasa jednoga, ni travke sto nasa bijese.Nicega,ko da nicega nikad ni bilo nije.Ubise nas zive i ubise sve nase mrtve,i ni trunke od nasijeh stotina godina ne ostade,moj hafize.Nista.Ko da naseg nikad ne bijase.

Ne htjedoh tad u Aziziju,sto nam je nudise na Savi,no se tvome domu zaputih.A ti me ko pravoga gosta primi i stobom u tvojoj mudrosti i postenju nesto utjehe nadjoh,i smirenja nesto.Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini,al ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh.I jos kad sam vidio one iste kako se vama pod kozu uvlace,kako vas bracom svojom nazivaju,a u ocima njihovim prepoznah istu onu tminu aksamsku koja nas prekri i udavi,e, ja te tada ustrasen pozvadoh da idemo skupa,jer ce taj mrak i tebe stici.Kad tad. No ti mi nisi povjerovao,moj hafize.Ti ostade a ja put pod noge.Ti svoj put odlozi,a ja krenuh medju tudji svijet da svoj mir susretnem ili ahiretsku kapiju da nadjem.

I kako mi je pitas,jesam li se konacno navikao,jesam li na svoje nogom stao za sve ove godine?Kako je nasem narodu, Bosnjacima nasim, u ovom vilajetu sto nije nas?

Znas kako nam je?

Ko da nas je sejtan svojerucno nebrojenim sihirima posuo,ko nekim pepelom,i mi, kad iz postojbine svoje krenusmo,ko da izadjosmo iz svojih zivota i udjosmo u necije tudje zivote.Pa nam u pocetku cudni ti tudji zivoti,neudobni nekako,sve nas zulja,i lijepo i ruzno,i dobro i lose,sve nam smeta,ni zal nam nije zalna,ni radost rahatna,ni bericet i kad ga ima za srce nam prirasto nije.I dugo tako hodasmo uzduz i poprijeko tim tudjim zivotima,bez izlaza trazeci sebe u pregustoj tmini,ali sebe ne nadjosmo.No se malo po malo,polagano,kako je insanima jadnim sudjenoi dosudjeno u nekom kutku beskrajne i nemjerljive Allahove brige,navikosmo nekako i na tudju kozu,i na tudju rijec,i na tudje adete,na sav taj zivot koji do juce nismo ni zamisliti mogli i taj nam zivot postade sve manje zuljevit i mucan,ko sto nekad bijese.I eto,guramo nekako svoju tegobu uzbrdicom od sabaha do jacije,i nije nam vise tako zorli i turobno.Baca na sve Milostivi Allah ljekovitu prasinu zaborava.

Samo se nekad,u po noci,bez razloga probudimo ustraseni.U mrak se zagledamo,pa se zapitamo:"Boze milostivi,hocemo li se ikada vratiti u nase zivote poharane".

I kako god na tebe i tvoje mislim,moj hafize,sve se na jedno vrnem.Kad je rahmetli Evlija Celebija,Allah mu dao svih sedam dzeneta,kako dodje u nas bosanski vilajet,u kojem je jos nijedno nebo mirno ogledalo nije,pogodi i sta smo i kakvi smo.I ovako zapisa u svoj blagoslovljeni defter:<<Nisu oni glupi samo im pamet sporo dolazi>>

I pogodi,vallahi billahi ! I pogodi dragoga mi Allaha ! Kako nas vidje tako i pogodi ! Svi smo takvi od prvog do zadnjeg ali mi sebe poznavali nismo,makar smo sami sa sobom zivjeli od kako je svijeta i vijeka.I vazda treba da nas planina u lice udari,pa da vidimo jasno one oko sebe.I sad se polako,ko oni sa dna kace,ko prava hezela,ko da smo fukara u mozak ili hrsuzi najobicniji,sad se,rekoh, mi protjerani u pamet vrnusmo.I sve nam jasno postade.I bi nam lakse u srcu nasem,ko da progledasmo.Al kasno,moj hafize.Sad nam pamet i ne treba,sad sve to slobodno mozemo u jaliju baciti.Mi znamo ko smo mi i ko su oni.I sta nam iza ledja spremase dok smo skupa za jednom sofrom bili.A znate li vi moj dobri hafize? Jes,belcim je to i sudjeno da neko zna namah a neko zna kasnije ako dozivi.Pa se nadam,mozda se i dusama vasim jednom istina otvori pa da se sami sa sobom susretnete,da sami sebe u oci pogledate,da znate ko ste i sta ste i sta vam valja ciniti.A ako toga ne bude ostace vam da samo sami sebi ketil-ferman ispisete i gajtanli smrt odaberete.

Toga se bojim,da i vas jednom isto zlo od istih ljudi ne pogodi a da se ne nadate,pa da se ko i mi poslije svega probudite i osvrnete oko sebe,al da vam bude kasno,ko nama,moj hafize.Pa te preklinjem budite se jos dok vremena ima,podzidajte svoje rabatne zivote,uspravite se,stanite na noge,hafize,duse svoje operite,da ne morate ko mi glavu obarati onoga dana kad se svi budemo morali u dragoga Allaha zagledati.

A za koga ce na ovom svijetu sabaha biti,a za koga nece to mi sami odredjujemo,to mi sami moramo za sebe izboriti i zasluziti,moj hafize.

20.04.2008.

Abdulah Sidran Baseskija

Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, tezak i mokar. Placu zaprepastene basce. Biljezim to
i sutim, jer svikao sam na cuda. Vidim, kroz okna ducanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo ce stici, Boze, Koji sve znas? Ne hulim, samocu sam ovu primio ko dar, ne
kaznu, premoc, niposto uzas. Stici ce, znam, odjutra, ljudi neki. Morao je i nocas neko umrijeti. Dusa je moja spremna, ko kalem i papir predamnom. Sutrnja i cama. Koga Si nocas, otrgnuo gradu? Cije cemo ime spominjati jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba biti mudar, neka se stvara cekanje na licu ne ocituje. Jer, dugo je trebalo dok svatih:ovo je grad u kom sve bolesti zarazne su. Siri se ljubav ko zutica i kuga.
I mrznja se jednako koti.
Nisam li, mozda, odvise sam? Nije to dobro, toliko sam svikao na samocu.
Mislim na pravo, Boze?
Tako je nekoc ( i to stoji zapisano), crvena kisa lila ponad grada,
pometnja i strah rasli ko korov.
A malo je zdravih u gradu dusa. I pravo je sto je tako. Jer, bolest otkuda-jasno mi je, al otkuda zdravlje?
Je li Boze, zbilja, otkuda zdravlje? Pitaju li to ovi ljudi oko mene (sto isto ih primam, znajuci da ni dva nisu ista, ni pred Tvojim, ni pred mojim licem), pitaju li? I znaju li da ih motrim? Kako bi mi samo srca uzdrhtala ove redove da vide!
Grijesim li prema sebi, tek tada sam drugima prav. Prema njima grijesim li,pravdu prema sebi ispunjam.Sta je onda istina, reci mi, Boze moj? Moli Te skromni Mula-Mustafa, sto druge zelje nema vec tiho da bude,i jos tise ode, kad dozde cas.

20.04.2008.

Kud se zuris hej zivote !

KUD SE ŽURIŠ HEJ ŽIVOTE

Kud se žuriš hej živote
Stani malo ja te molim
Što odnosiš mladost moju
Kad znaš da je silno volim

Ti prolaziš i odnosiš
Ljubav sreću i veselje
Staniii staniii hej živote
Da ispunim svoje želje
....
Stan' stan' stani stani malo hej živote
Da ispunim svoje želje


Kad se samo jednom živi
Kud se žuriš hej živote
Žao mi je da ne vidim
Oko sebe sve ljepote

Ti prolaziš i odnosiš
Ljubav sreću i veselje
Stani malo stani malo hej živote
Da ispunim svoje želje
....
Stan' stan' stani stani malo hej živote
Da ispunim svoje želje


Stan' pričekaj hej živote
Da godina koja prođe
Da proživim u mladosti
Pa nek' poslije starost dođe

Ti prolaziš i odnosiš
Ljubav sreću i veselje
Stan' stan' stani stani malo hej živote
Da ispunim svoje želje
....
Stan' stan' stani stani stani hej živote
Da ispunim svoje želje

Ako zelite da imate ovu Zaista lijepu pjesmu od Safeta mozete je skinuti na ovom linku.

http://www.sendspace.com/file/skcf0u

19.04.2008.

Coffee News (Dnevni Avaz) Nesvakidasnje vijesti dok ispijamo kafu !

Tvorac njemackog ujedinjenja gospodin kako ga ja zovem HILMO Kohl. U svojoj 78 godini odlucio je da se ozeni.Njegova buduca supruga  ima samo 43 godine...trenutno se on lijeci u bolnici poslije pada....(zamislite nemoze ni da hoda vise kako treba , a hoce da se zeni,golemo sviju mi.)

Djevojcica(Engleska) koja ima samo trinaest godina,zamislite za svoj trinaesti rodjendan je pozeljela da dobije nove grudi,koje bi je dovele do toga,da postane popularna kao model.Jos zanimljivije je da njena majka,koja se i sama podvrgla pod noz plasticara nekoliko puta to u potpunosti podrzava.(sama majka poslije 12 operacija ponovo se priprema za sledecu,jer kaze nije zadovoljna izgledom njenih grudi)....(PIh...Izem ti cejf kad se nista ne trese).

Cesto sam se i sam pitao da li je ljubav preko interneta moguca.Naravno da jeste !Njemacki farmer Wolfgang pored mnogobrojinih obaveza na polju,nije imao toliko vremena da se ozeni,tako da je odlucio da ljubav svog zivota pronadje na internetu..Sreca ga je posluzila,poslije bazbroj posjecenih stranica koje upoznaju parove.Konacno je i on upoznao Viktoriju.odusevio se njenim izgledom sa fotografije i krenuo u akciju,prvo su razgovarali online a zatim se i upoznali.Sam Wolfgang kaze,bila je lijepa kao i na fotografiji,prvo su se samo ljubili i mazili,dok nije dosla prva bracna noc,gdje je Vitkorija priznala da ima PENIS i da joj je pravo ime Ralf.Jedina istina bila je da ima dvoje djece,ali bila je otac a ne majka.(jadni Wolfgang na kraju opet je ostao samac)...

Skrivanje prstena u buketu ruza ili slicne ideje izgleda nisu bas vise u modi da se zaprosi voljena djevojka.Naime Americki programer dosao je na ideju da programira omiljenu igricu svoje djevojke,tako,kada ona dostigne odredjeni nivo igre,na monitoru se pojavi prsten i pitanje.Odusevljena djevojka je prihvatila  bracnu ponudu,a poznata kompanija za programiranje igrica "popcap", im je za poklon podarila besplatno bracno putovanje.(Fakat ovo je bilo pre-romanticno)

18.04.2008.

Ishodiste Rahatluka !

Kako ja obicno kazem za nasu Bosnu Da je to Ishodiste Rahatluka..Da je to jednostavno tako pokazacu vam sa ovim slikama koje sam ja napravio proslog ljeta u Travniku.Poslije marsa koji sam izvrsio na onu piramidu u Visokom,bilo je lijepo spustiti se ponovo nazad na normalne nadmorske visine,otici do Travnika,opustiti se u restoranu Plave Vode i uzivati u dobrom ambijentu,jos boljoj hrani i najboljim Tufahijama na svijetu...Dan pravi ljetni,upeko zvijezdan preko 35 stepeni,a hladna piva kraj mene i to klipaca,ma ogromna ba.Sarajevska drina na hastalu "meHko" pakovanje,ugodno drustvo mojih najblizih i najdrazih,Cavrljanje u toj debeloj hladovini,cinilo mi se da sam ponovo osjetio miris nase Bosne poslije toliko godina.Citav grad Travnik prestavlja jednu ogromnu ljepotu,pored toliko lijepih Dzamija,starog grada,starih bosanskih kuca,prelijepih bosanki,sve je izgledalo kao pravi Rahatluk.I kaze konobar,cime jos mogu da vas usluzim.Reko Haveru pusti me da se jos samo malo valjam po ovoj hladovini i eto zapakuj mi jos tu jednu Tufahiju za ponijeti...

Unutrasnjost restorana Plave vode je nesto nesvakidasnje sto se moze vidjeti..Znam da u Bosni ima jos mnogo ugostiteljskih objekata koji care ljepotom kao i ovaj,ali nekako meni bas ovaj restoran lego na srce,pa mi se cini da ljepseg mjesta nema...Pogledajte kako izgleda,vjerujem da ce se mnogi sloziti samnom,ako se ne slozite, znajte da su Tufahije njamiiii.....

111 112 113 114 115 116 117 118 119 120
18.04.2008.

Kad Me Ne Bude Vise !

Kad me ne bude vise,Kad mi tragove isperu kise,

Ostace dusa da ona zivi,Da te i dalje voli i da ti se divi.

Da te prati u tvojoj tuzi,,Da ti bude smiraj u svakoj suzi,

Da te cuva od zla i lazi,,Da ti samocu nocu ublazi.

Da te ponovo uspravi i digne,,Da ti kao melem u snove stigne,

Da ti vrati osmijeh i da opet budes sretna,,Da zivis zivot do zadnjeg trena.

Da shvatis da zivot vrti se u krugu,,Da zivis i srecu i strepnju i tugu,

Da blijeda slika onoga koga nema,,Da i to je zivot,a ne uspomena.

Da se naucis zivjeti sa onim sto je bilo,,Da stvarnost nije ono sto se snilo,

Da sve lijepo iz jucerasnjeg dana zivi zauvijek duboko u nama.

Zbog mene,zbog tebe,nastavi dalje,jer samo tako zivjecu i ja,

Gledajuci svijet tvojim ocima,,Druzeci se sa tobom u tvojim snovima.

 

17.04.2008.

Ubiti Dosadu !

Kad se ustane ovako oko podne,na ovoj lokalnoj televiziji nista drugo nema osim ovih sapunica,sto reko Izet dosta mi ih je samo placu i cmizdre.A ne mogu vala da pijem ovako mirisljavu i finu kafu uz sapunice. Biti ovako trenutni penzioner i nemati  radnih obaveza i nije neka bas zanimljiva star..Jos me i ova slomljena ruka zeza i svrbi,vazda moram da guram ovaj drveni klipcic da se pocesem.Poslije Mjesec dana kako ne radim ,poceo sam vec malo da se dosadjuem.Sreca eto ostala je jos jedna sedmica ovog prinudnog penzionerskog zivota,inace da je duze.... sve me vise fata panika da bi dosada postala moj hobi.

Neki tipovi rade kao dubleri za opasne scene u porno filmovima pa im dosadi. Ipak,snalazim se,izmislili su ljudi milion nacina da vrijeme prodje,ali nijedan jedini da se zaustavi.Sto se mene tice vise i ne moraju da rade na tome.Ovo i nisu bas neka vremena za zaustavljanje.Rijesim po koju ukrstenicu,ispunim glumicu koja je u  ukrstenici odigrala svoju zivotnu ulogu. Slozim neki pasijans,onaj klasicni,neznam tacno kako se zove.Otvore mi se karte vise puta,i mada svaki put uredno nesto pozelim (tako valjda ide uz ovu igru) zelje mi se bas i ne ispunjavaju.Negdje je zapelo...

Mozda se ispunjavaju nekom drugom,ne bi bilo prvi put,nema veze ne ljutim se,Dobre su to zelje,steta bi bilo da samo tako propadnu.Zavirim i na net da vidim imali nekog od raje,da provjerim malo politiku i sport,tek da vidim sta se desava.Ali da ne foliram,najvise slusam radio,nekoliko razlicitih stanica.U programu sve cesce gnjave sa nekakvim gostima,ali bude i muzike.Muzicki urednici vise-manje furaju svoj fazon,nabiju kapu i tamne cvikere i zamisljaju se sa gitarom oko vrata i bez-zicnim mikrofonom.Ipak provuce se i neka stara fina pjesma.

Evo bas dok slusam "How deep is your love", Bee Gees,uzasno dobra stvar naletih na nekakvu kolekciju grafita ili ti nesto slicno....ko ce ga znati?

_Imam veoma lijepu,izuzetno pametnu i bogatu djevojku.Jedini problem je sto stalno moram da pazim da se ne sretnu.

_Najgenijalniji je pronalazac WC-solje:nikome nije uzeo mjeru,a velicina svima odgovara.

_Omiljeni zenski epski stih: Mili boze uda velikoga!

_Naucite da odvajate bitno od nebitnog-na primjer:Ako vam je nos u straznjici onda je to bitno ako je nos vas,a nebitno ako je vasa straznjica.

_PRODAJEM vibrator marke MICUBUSI !

_Otiso si, s guza probo nisi !

_Jedini zakon u ljubavi:JACE,BRZE,DUBLJE,DUZE !

_Neke djevojke saznaju da imaju tanke noge tek poslije depilacije.

_Da li ce se u krevetu odigrati komedija ili tragedija,zavisi od KOMADA ?

_Skinuo sam joj brushalter...skinuo sam joj carape...skinuo sam joj gacice...Stipaljke sam ostavio !

_Ne cudim se sto je otac pobjegao od kuce...ali sto papagaj...njega smo bar hranili !

_Govorila je da ce se zbog mene baciti pod voz.,djelimicno je ispunila svoje obecanje...bacila se po masinovodju.

_Za razliku od sporta u sexu je najvise rukometasa !

_Muskarcima nista ne zamjeram ako im je OSAMNAEST...godine nisu vazne !

_Dobra vila mi je ispunila dvije zelje...treci put nisam mogao !

 

 

17.04.2008.

Moja Ispovijest !! (Djulizaro Moja)

Kako je gadno ulizica biti,

I drugom smradne cjelivati stope !

Kako je gadno,proseci suze liti,

Da tudji skutovi u njima se tope.

Kako je gadno ulizica biti

Kako je nisko nemat' samosvjesti,

I u svom srcu ponosa i zara,

Pa tudjim znojem kruh natopljen jesti,

Kraj snaznih ruku i umnoga dara.

Kako je nisko nemat' samosvijesti !

Ja mrzim one,sto pred drugim puze,

I mrzim liske,sto nista ne rade,

I svakog ko se okiva u uze,

Od predrasuda i ko laskat znade,

I sve alcake,sto pred drugim puze.

I nikad nikom "Pardon" necu reci,

Jer svojim carstvom svojevoljno vladam,

Ja sam otvaram vrata svojoj sreci,

Pa kad uzivam,ili kad stradam.

Ja opet nikom "Pardon" necu reci.

Ta za me pero i budak je isto,

Zulj i znoj meni koru hljeba sladi,

Tek nek je celo,otvoreno cisto,

I nek se svjesno i posteno radi.

Pa za me pero i budak je isto.

Ja samo slavim samosvijest i snagu,

Gigantske volje,sto brda ruse,

Vjerujem u se!

A slobodu dragu nosim ko svetost

u srcu i dusi.

I slavim samo samosvijest i snagu.

Razume ljudski,ti si bostvo moje,

Pred kojim klecim i molitvu zborim

Ja tebi palim tamjan krvi svoje,

I tebi samo pred mihrabom dvorim.

Razume ljudski,ti si bostvo moje....

13.04.2008.

ABECEDA ZLA !!!!

Tako otvarajuci ovaj post,dugo sam se trudio kako bih ga nazvao ali poslo mi je za rukom da smislim prikladan naziv. Medjutim kad sam trebao da otkacim "tag" tu sam dosao do problema.Nisam znao gdje da svrstam ovo moje pisanje.Dvoumio sam se treba li uopste da napisem nesto...Ali da ne kazem nesto...hm i to nije dobro....

Neki kazu da svega toga nema u normalnom svijetu...Jeste htjeli smo slobodu pisanja i naravno ovdje smo je dobili.Ali po mom razmisljanju dobili smo je po glavi...Oni bez pameti kod nas nista drugo i ne rade nego slobodno pisu...

Ljudi budu,zive kako mogu i kako znaju,i odu. I onda se iz nepojmljive daljine,vracaju,u mislima,dole,i vide sebe onakve kakvi su zaista bili.

Dobri ljudi se tad osjete ljepsim i laksim.A oni losi se postide.

Kako li cemo mi?

Moram priznati dirljiv je napor ovi nasih "blogerskih bolesnika" da nam iskvare svu ljepotu vezanu za odnos muskarca i zene u jednom prelijepom ljubavnom aktu..Kako su samo mastovito prikazane vulgarnosti i bezobrazluk....Pise Ne-covijek,kako se seksualno iskoristava maloljetna osoba,a u isto vrijeme se brani Domovina na prvoj liniji ratista.Borac koji do podne brani Bosnu a od podne iskoristava maloljetnicu.Istina ili ne-istina uopste nije vazno.

Vulgarni umjetnici bezmoralno  i svojski se trude (prosto neznam kako cemo im se oduziti).Vjerovatno komentarima postavljenim na njihove blogove...Dajuci im tako jos vise motivacije za nova "djela".

Posto danas svi zele da budu svoj na svome,ravnodusno se ostavljaju komentari (sirokogrudno) , samo smo zalosni mi koji ovo sve citamo.

Citajuci tako nekoliko postova,zaprepascen sam "visokim nivom" iskvarenosti i ludila koje nasa omladina pise..Ja sam razmisljao da  se civilno drusto gradi na kultu gradjanina,pojedinca,i od njega nema nista vaznije.No medjutim iz dana u dan citajuci pojedine blogove i postove sve mi se visi cini,da je velika velicina daleko od gradjanstva i bilo kakvog kulta.

Haman da se ovo moze nazvati neka vrsta zlocina nad nasim jezikom,nasom kulturom,obicajima,tradicijom,vjerom i mnogim drugim stvarima...

Pogledam opet blog, Zanatlija covijek, obradjuje bakar, ostavlja trag  tradicije iz sebe, stvara neko djelo sa kojim svi mi mozemo da se ponosimo..Stvara nesto istinski lijepo,ali komentara nema..Nije interesantno jer je normalno a da nije normalno bilo bi interesantno. KOME?

Hm ..Sta meni preostaje kao "pojedincu" .

Da okrenem ledja ovim "blogerskim bolesnicima" , Da budu dovoljno daleko od mene,a da okrenem lice nasem "zanatliji" i gledam kako je mjesec prosuo bokal bakra po nasoj ravnici.Da pruzim ruke prema njemu pomisljajuci da se jos nesto ljepse moze dogoditi.

Zavrsio bih ovaj svoj post sa porukom "ludacima".Nadam se da ce mrak oko njih biti sve gusci.Da konacno jednom ustanu i ogledaju se na svakodnevnom staklu zivota,zagledaju se u sebe i postide.

I zelju(odluku) za mene  da ne ulazim u njihova stada i njihove torove.Da uz svoje kakvo-takvo znanje i obrazovanje,nedam svoju dusu,ni mozak,ni nista sto covijeka cini covijekom.

Vama ostalima koji citate i provodite vrijeme na ovim nasim ulicama interneta svako dobro..

Znakovi za jednosmjerne ulice su jasno postavljeni i vidljivi, na vama je hocete li uci u njih ili necete..

 

 

11.04.2008.

Besplatno gledanje NOVIH FILMOVA !

Dragi moji ljubitelji filma podjelicu sa vama jedan link,na kojem mozete naci uglavnom sve najnovije filmove.Uz malu napomenu,pored velikog izbora filmova,podjednake su vam sanse da potrefite film sa dobrim snimkom isto kao i sa losim snimkom...

Da pojednostavim...

Kada otvorite neki film za vise informacija jasno ce vam se pokazati jedna ili vise opcija.Neki filmovi su postavljeni u jednom komadu a opet neki u dva ili vise dijelova.

Najvaznije je da na dnu pogledate Glasanje i utiske predhodnih koji su pogledali film.

Jasno mozete da vidite procente  po kojima su kvaliteti snimka ocijenjeni i boju "plave ruke" koja vam govori da je film sa dobrom slikom i "crvenu ruku" koja vam govori da je slika losa,i nema potrebe da otvarate taj film.

Iz mog iskustva, dvije trecine filmova imaju dobre slike i mogu se super gledati..

Neki filmovi zahtijevaju Firefox,ili Veoh tv sto ne predstavlja nikakav problem,mogu se skinuti na netu besplatno,samo vam treba malo vremena da potrosite za to..

Da ne bih lutali kroz  mnogobrojne filmove,na vrhu stranice imate sitnije linkove gdje mozete da pregledate izbor filmova za gledanje po zanrovima,recimo akcija,drama,triler itd....

Naravno imate opciju i po abecednom redu,ako vec znate tacan naziv filma..

Uzivajte...

http://www.watch-movies.net/

 

11.04.2008.

Kuda Ide Politika !!! 6000 KM !!!

Eh Vlast, vlast....Na ovim nasim prostorima ceznja za vlascu je vazda bujala zesce od korova.Sad kad je proglasena opsta trka bez ikakvih pravila (mi to nazivamo demokratijom) ne zale se ni laktovi ni glave,ne preza se ni od cega da se narod dovede do ivice ludila,ne gleda se ni na obraz,ni na zakone.

Jer vlast je ovdje kod nas uvijek shvatana kao VLADAVINA nad ljudima,a to tako ruzno zvuci.

O politici se danas toliko prica,da izgleda nikom vise nista nije jasno.

Ne mogu da vjerujem,toliki ljudi koji su do juce bili pretezno normalni,odjednom se ponasaju kao pacijenti.Izgleda mi da smo mi zaista sportska Nacija..A nas novi,masovno prihvaceni sport je Politika.Posto su nas raniji upravljaci decenijama navikavali da ne radimo i ne razmisljamo (to pogotovo) lahko smo prihvatili novo vrijeme.

Ko god nece da radi,ili ne zna,ko god ni o cemu  ozbiljno progovoriti ne umije,poceo je da se bavi politikom.Svi se savrseno razumiju u politiku.i sto imaju manje pameti i manje posla,sve vise se bave politikom.Oni najbesposleniji osnivaju stranke.U nazadnom kapitalizmu,za kojim izgleda toliko zudimo,politikom se bave profesionalni (obrazovani) politicari,a narod - svojim poslom.Mi smo ti na neki svoj nacin orginalni,kod nas se narod bavi politikom,a sposobni i pametni sute,ili traze posla u bijelom svijetu.

I ovi nasi politicari nikako ne prihvataju one koji se u njihov koncept ne uklapaju,koji ne mogu i ne zele da budu jos jedna ovca u njihovom krdu.

Svako ko se jednom u zivotu napio,reci ce da pijanstvo donosi,uzbudjenje ,strast, a bogami pocesto i ludilo,a ujutro dodje otreznjenje pa se covijek i zastidi onoga sto je cinio...

Pitam se samo hoceli se nasi politicari otrijezniti i postidjeti.

Pitam se samo kuda ce nas ovo nase ludilo dovesti...

Gospodo politicari....Sa vama osteceni smo svi zajedno,jer smo zaostali za civilizovanim svijetom 100 godina,Srecom sad imamo vas,pa uskoro necemo biti u zaostatku stotinu,vec dvije stotine godina...

A muguce je da u tome i prevazidjemo sebe.....

 

09.04.2008.

Eldin Huseinbegovic !

Meni licno do prije par godina nepoznato ime. Dok jednom prilikom tako slusajuci Radio program Sarajevske stanice "Kalman" nisam imao priliku da cujem Eldina.

Emisija se zove "Kalman Boemi" i redovno je na programu svakog ponedeljka u kasne sate po Bosanskom vremenu..Vjerujem da znate o kakvoj se radio emisiji radi...Sreca moja pa sam snimao tu emisiju tako da danas posjedujem veoma lijepe pjesme koje izvodi bas Eldin Huseinbegovic..

Slusati tu noc Eldina na radio talasima je bilo pravo uzivanje,Redala se pjesma za pjesmom,pracena samo gitarom i muzikom i naravno sve je to bilo uzivo sto je jos vise uljepsavalo moj utisak. Danas nekoliko godina poslije njegovog gostovanja,sve te pjesme sto je on pjevao su postavljene na You Tube.Pokusao sam sa nekim slikama da uljepsam njegovu izvedbu svih pjesama..Koliko je bilo u mojoj moci..Neke slike mozda bas i nisu vezane za pjesmu,ali to je tako kako jeste..Iznenadjen sam reagovanjem raje koja je pisala komentare i javljala mi se privatnim porukama.Shvatio sam da nisam bio jedini koji nije imao  uvida u sve ovo i Eldinove glasovne mogucnosti i samu ljepotu i njegov nacin izvodjena pjesama.Svi su odusevljeni,svaka poruka se zavrsavala pitanjem kako doci do ovih pjesama.

Danas koliko ja znam Eldin je objavio dvije singl pjesme,A iskreno se nadam da ce u skoroj buducnosti objaviti i kompletan album,i ako bog da iznenaditi nas prijatno sa dugom i lijepom karijerom.

Ja neznam da li prodje neki dan a da je ne poslusam bar jednu njegovu pjesmu..Ako zelite da poslusate sve pjesme ovdje je link gdje se nalazi 15 pjesama koje Eldin izvodi.

http://www.youtube.com/profile_videos?user=world4you7

Meni jako drage pjesme cu postaviti ovdje,pa Bujrum.....Uzivajte...

 

08.04.2008.

Koja je istina ustvari bolja - cijela ili gola ?

_Ako kazes neku tajnu svom prijatelju,vodi racuna da i on ima svog prijatelja.

_Citajuci nadgrobne spomenike,shvatamo da treba umrijeti ako zelimo da se o nama dobro govori.

_Grijesiti je ljudski,ali je za potpuni haos potreban kompjuter.

_Ima mnogo zena koje su udovice vec sutradan po vjencanju,jer su im umrli muzevi o kojima su mastale.

_Kad bi se pameti prodavale,opet bi svako kupio svoju.

_Koga god vidis da je nesretan,znaj da je covijek.

_Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.

_Ako me i ne volis,nije vazno,ja ionako mogu da volim za dvoje.

_Covijek ima mnogo manje,nego sto vjeruje da ima i moze mnogo manje nego sto vjeruje da moze.

_Kad Bih imao i 100 godina,moj najbolji dan uvijek bi bio sutra.

08.04.2008.

Humorom Do Boljeg Raspolozenja !

Ja neznam kako vi ali ja prosto uzivam u dobrom humoru.

Poslednjih dana nemoguce je sa nekim imati konverzaciju a da se pri tome ne spomene "Izet"

po mom misljenju do sada najbolji lik kroz sve nase humoristicke filmove ili serije.

Jednostavno Pratiti serije Lud Zbunjen Normalan je postao tako vazan dogadjaj za nas ljude koji smo izvan nase zemlje. To je dobar nacin da lakse prolazimo kroz one nase "zute minute" koje nas nostalgicno vuku prema nasoj Bosni..

I posto je Izet postao moj omiljeni lik sa malih ekrana ja sam odlucio da sve najsmjesnije scene  postavim na You Tube...  Zadnja epizoda 32 je postavljena kompletna  tako da ako je neko propustio ovu epizodu moze pogledati.

http://www.youtube.com/profile_videos?user=world4you7

 

Jedna od meni najboljih scena je kada izet gledajuci "spanske Sapunice" place,da suza susu stize...frcaju suze ko fildzani..
07.04.2008.

Definicija Ljubavi ? Zanimljiv tekst ! Izvuceno iz nekakve arhive !

Mi ceznemo da budemo nahranjeni dobronamjernom paznjom drugih ljudi,paznjom na ovaj ili onaj nacin.

O tome sanjamo,pjevamo,pisemo romane,razgovaramo i mastamo.

Ljubav,vjecna tema.

Kad bi smo mogli uci u um svakog pojedinca i vidjeti njegove sadrzaje shvatili bi koliko je tema "ljubav" rasprostranjena u njemu.

Mastamo samo o onome sto ne posjedujemo.Zato i mastamo,jer sanjamo i smisljamo nacine kako da pijemo sa izvora ljubavi.Dokle god tragamo znaci da nismo ostvarili svoj cilj.Ako godinama i decenijama tragamo,zar to nije znak da smo krenuli u pogresnom smijeru?Umjesto da smo sve blizi objektu svojih zelja,kako nam ne padne na pamet da se zapitamo,udaljavamo li se sve vise od onoga sto zelimo?Na tom putu postoji jedan uporni saobracajni znak koji nas stalno opominje da ne idemo u zeljenom pravcu.On se zove nevjerstvo.Ljubav je put,a nevjerstvo je saobracajni znak pored tog puta.

Medjutim,mi nevjerstvo ne dozivljavamo kao znak upozorenja vec kao nadu da cemo u krilu neke druge zene ili muskarca naci ono sto nismo zadovoljili u predhodnom odnosu.Kada kazemo "Nada" svi osjetimo priliv svjeze kreativne  energije.To je energija nade koja daje vitalnost ljudima u borbi sa porazom,neuspjehom,staroscu i smrti.

Moze se sa njom zivjeti kao sto vecina i radi ali nada je u zivotu kao zavodljiva pjesma morskih sirena koja je navodila grcke mitske junake u smrt.Radja milinu u dusi i kao kakav mamac vodi u propast.Nas nasa nada, da ce nam biti bolje u novom odmosu podstice na beskrajno traganje.

Sta trazimo u partnerskom odnosu muskarca i zene?

Da li onaj omamljujuci grc,kratki prekid svijesti nakon cega slijedi spokojan san ili bezvoljni mir? Ako to dostizemo i njime raspolazemo,nismo li ostvarili trajnu srecu njegovanja ljubavnog odnosa? Iako ima onih koji nedostizu ni takve ciljeve,vecina koja ih dostize znaju da se zadovoljavaju njihovim ispunjenjem.Kad bih to bile vrhunske vrijednosti odnosa vjerovatno bi se ponasali kao labudovi koji do svog kraja ostaju vijerni svojim partnerima.

Naravno da toga uglavnom nema u carstvu ljudi.Kod njih vazi pravilo "koliko ljudi,toliko cudi".

Neki su usli u odnos materijalnim interesom,jer polaze od zivotnog stava da bez novca nema srece.Opet,neki drugi nemaju svoje stavove,vec osjecaju i misle tudjom glavom,glavom mame i tate,glavom prijatelja,komsija ili cijelog javnog mjenja,pa se opredjeljuju za tudje vrijednosti,a ne svoje izbore.Ima mnogo muskaraca i zena koji nikada ne stupe u istinski odnos sa drugim ljudskim bicem,vec cijeli zivot provode bivajuci u odnosu sa svojom iskonstruisanom  slikom partnera u svojoj glavi koji vrlo malo lici na onog iz stvarnosti. Postoji jedna pjesma ciji je naziv "vjecito troje".

Naravno da postoje i oni sto imaju sva ova polazista za svoje ponasanje.Kada se opredjeljujemo za partnera na osnovu jedne ili nekoliko dominantnih vrijednosti vrlo smo blizu fetisizma.

Fetisizam je obozavanje jednog objekta.Mnogi ljudi su u polju ljubavi fetisisti.Kada su nekom muskarcu na zeni najvaznije istaknute grudi ili duge noge,crna kosa ili bilo koji pojedinacni dio tijela on je vrlo blizu fetisizma.Kazu da zene ne padaju na takve vrijednosti,ali i one su fetisisti ako obozavaju neciji socijalni status,puno para,plave duboke oci ili mocno tijelo.Opsesija jednostranim je prokletstvo ljubavnog odnosa.Nema polovicne ljuubavi ili volis ili ne volis..

Posto istrosimo objekte svoga voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje osjetimo prazninu u dusi i ceznju da je ispunimo novim iskustvima.I damo se u potragu za novim partnerom,doduse mnogo cesce kroz snove i mastanja,a zatim preko koketiranja do planova,ili strategija zavodjenja.Poslije toga nastupa novi medeni mjesec.To je beskrajni krug ponavljanja zelja i njihovog propadanja.

Svijet vrvi od tragalaca za ljubavlju.Ponekad se ucini da su gradovi vise popularni za zivot od sela ili manjih gradova samo zbog seksa,da ne kazemo zbog ljubavi.Neumornim tragacima da ce kroz veci broj pokusaja i pogresaka na kraju osvojiti tu toliko zeljenu premiju sto se zove ljubav.

Da bi smo pili sa izvora ljubavi moramo znati sta je ljubav,a kako cemo znati ono sto nikad nismo dozivjeli,niti smo se zapitali da li su maglovite vrijednosti koje slijedimo zaista one prave? Zasto nam trebaju partneri i njihova ljubav? Da ne budemo usamljeni? Da udruzeni budemo ekonomski jaci? Da produzimo vrstu kroz svoje potomstvo? Ili nam trebaju kao potvrda nase normalnosti? Ne preskocite ovo najvaznije pitanje.Ko na njega sebi ne odgovori,taj produzava mehaniku zivota.Ako ne zelimo da pravimo djecu zasto onda uopste stupamo u seskualne odnose?Nije zadovoljavajuci odgovor--zato sto nam je lijepo ili zato sto je to prirodni nagon. Sta hocemo u ljubavnom i seksualnom odnosu? Prvo sto nam pada napamet je dostizanje stanja orgazma.Iza njega se krije stanje opustenosti ili privremenog nestanka zivotne tenzije............

02.04.2008.

ODLAZAK (Zapis Prijatelja)

Kao da sam pozvana da ucinim nešto veliko i trajno.

Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoc, svoj strah i svoju nepokretnost.

Da ti kažem da sjenke koje me progone ove veceri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost. Sjenke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.

Volim te, znaci tražiti smisao, biti spreman i otvoren.

Volim te, znaci živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.

Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te ucim vec da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posljedicu ceš imati nesalomljivu savitljivost koja odoljeva svakoj oluji.Tako ce ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.

Znam da mi ne vjeruješ i misliš kako cu te i ja jednog dana iznevjeriti. Zapamti, moja ljubav izdržace prevare, Izdržace vjeruj, izdržace. Tjera me silna potreba za tobom.

Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imace neprocjenjivu vrijednost. Zar mogu ocekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrijednost ovom pisanju, jedino to duboko osjecanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me iscjedjenu i nemocnu ma koliko žellela da te ljubim.

Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strjepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog covjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda volio. Nije teško biti rob onome koga voliš. Necu da te pitam zašto je to tako ocigledno. Da bi samo uvecalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak izmedu dva udarca. Kao neki tren u kojem svjest pritiska moje bice i cjedi ga izvlaceci esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.

Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoc istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz casa u cas.Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reci samo volim te.

Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ogranicenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja djela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze rijeci cudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što cini ta rijec, na sve ono što si živio, što ziviš i što cec živjeti.

Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, njeznosti..

Volim te u vremenu mnogobrojnih života znaci pobjediti smrt,,znaci nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu nacin da se naucim patnji..Ovaj svjet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumijem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam. Predosjecam da ceš otici, da ce te tokovi života odvuci od mene. Šta nam vrijedi traganje za sobom ako se izgubimo prije nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje precice. To je jasna svjetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvjek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvjek ocekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva razlicita osjecanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumiješ njenu dubinu i moj bol.

Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da djelimo život koji je ostao. Ali osjecam da bih pogriješila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vrijeme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajuci da ceš zauvjek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za djelic drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

 

02.04.2008.

Novo Iskustvo

Eh Dragi Moji: Evo mene poslije nekoliko dana sa novim iskustvom.

Kontam nesto,da rijetko ko obilazi ove ulice Interneta a da ne zaluta na jednu od najposjecenijih stranica "you tube".

Mjesto gdje je veoma lako naci zabavu za sebe uz prelijepe muzicke spotove,prekrasne slike koje se okrecu na mnogim Slide-Show,inserte iz filmova,privatne snimke,dosta humora i mnogo cega drugog da vise i ne nabrajam...

Mene kao pojedinca je uvijek zanimalo kako se sve to radi i uvijek sam se divio ovoj stranici kao mjestu gdje se sve dijeli izmedju svih nas koji posjetimo ovu stranicu..Cesto sam sebi postavljao pitanje kako se pravi jedan file bilo koje vrste i postavlja na you tube...Malo po malo sticao sam znanje i polako spoznavao sve sto je vezano uz to...I tako sam uspio da i ja dam doprinosta u razmijenjivanju divnih pjesama putem interneta.

Vjerujte mi fin je osjecaj na kraju svega...zanimljivo kako se covijek osjeca fino saznanjem da je razmijenio sa mnogim ljudima nesto sto njih zanima....Moje najnovije iskustvo je vezano za pravljenje jednog Slajda...Audio zapisa pracenog sa slikama...Vjerovatno ste gledali mnoge ...

Da bi napravili neki Slajd morate imati neki od mnogih programa..Uglavnom ko ima na svom kompjuteru operacioni sistem Vista taj moze da napravi Slide sa "Windows Movie Maker".

Jednosavan program ali ogranicen sa operacijama,ali za prvo iskustvo kao i moje sasvim dovoljno...No medjutim kad se usavrsi malo covijeka vuce dalje...Tako je i mene...

Niste mozda ni obracali toliko paznju na onaj dio Slajda kada jedna slika prelazi u drugu..

To se naziva "TRANSITIONS" uz neki dobar "EFFECT" dolazite do prelijepog sklada izmedju dvije slike...Dodavanjem Dobre Pjesme imate kompletan ugodjaj...

Ako ste Zainteresovani mozete pogledati par mojih Slajdova koje sam napravio uz nadu da cu uskoro imati jos lijepih iskustava.

Eldin Huseinbegovic - Tako Bih Rado http://www.youtube.com/watch?v=W_MmsPUJ-No

Alen Slavica - Dao Sam Ti Dusu http://www.youtube.com/watch?v=_E04J91wtCc

Crvena Jabuka - Znas Da Nekad http://www.youtube.com/watch?v=rBxPFBE0YJk

Oliver Dragijevic - Dzeni http://www.youtube.com/watch?v=JE-DTpEARio

Osman Hadzic - Lice Njeno http://www.youtube.com/watch?v=ur5F_IWhokM

Uzivajte ako nista uz dobru pjesmu...

world4you
<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930







>

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
55762

Powered by Blogger.ba